Otkrivanje fosila starijeg 130 milijuna godina na mjestu rimskog naselja u Maroku dovelo je arheologe u slijepoj ulici zbog svog nemogućeg geološkog podrijetla.
Fosili koji se nalaze na otoku milijuni su godina stariji od same zemlje. Obrazloženje? Neočekivana veza s rimskom prisutnošću.
Tijekom arheoloških iskopavanja na malom otoku kraj atlantske obale Maroka, arheolozi su otkrili nešto tajanstveno: morski fosili iz vremena dinosaura, pažljivo sačuvani između rimskih ostataka 1. stoljeća. Što su ti pretpovijesni ostaci radili tamo gdje nikada nisu mogli stvoriti?
Arheolozi su zbunjeni pronalaženjem morskih fosila od 130 milijuna godina u rimskim ruševinama u Maroku: ne mogu objasniti kako su stigli tamo.
Otkrivanje vremena i prostora
Otok Mogador u blizini marokanskog grada ES-Ssushipa predstavlja masu fosiliziranih dina iz pleistocena geološki mladog, starog samo 2 milijuna godina. U 2009. godini otkrivena su u iskopavanju drevnog rimskog naseljavanja dva fosila brahiopoda – morske plodove s školjkama sličnim mekušcima – čija se dob procjenjuje na 132-129 milijuna godina. Ovi fosili ne samo da ne pripadaju otoku, već dolaze iz vremena kada su zemljom dominirali dinosauri, a Atlantik još nije odvojio Afriku od Amerike.
Ostaci su pronađeni u sloju otpada koji sadrži keramiku iz rimske ere, stakla i metalnih predmeta. Zanimljivo je da nisu bili jedini: u dobi od 60 godina otkrivena su još četiri slična fosila unutar amfore na istom rimskom mjestu. Vrsta je identificirana kao Lamellaerhynchia rostriformis Tipično za goteriv, rana kredna faza.
Prema istraživanju, morski fosili otkriveni su 2009. godine na marokanskom otoku Mogador, pomiješani s rimskim artefaktima poput keramike, stakla i metala.
Odakle su došli?
Najbliži geološki otisak koji vodi do otkrića ovih fosila nalazi se otprilike 50 kilometara jugoistočno Na području između agadira i es-sufawayra. Postoje krede odlaska bogata ovakvim brahiopodima. Ne postoji prirodan način na koji bi ovi fosili mogli doći do otoka, što nužno znači ljudska aktivnost: netko ih je prikupio, prevezeo i pažljivo čuvao u rimskom naselju mogadoru.
Najzanimljivije je da fosili ne pokazuju znakove da su isklesani ili obrađeni kao da su sačuvani točno onako kako su prikupljeni. Pa zašto ih prevesti s takvim oprezom?
Fosilizirani ostaci poput ritualnih ili čarobnih predmeta
Ovo nije prvi put da se fosili pojavljuju u drevnim arheološkim kontekstima. Od vremena paleolit Kao što znamo, ljudi su skupljali fosile ne zbog svoje praktične upotrebe, već iz simboličkih, duhovnih ili čarobnih razloga. U drevnim kulturama fosili su smatrani amuletima, predmetima snage ili čak materijalnim dokazima postojanja mitskih bića.
U tom se smislu mogadora fosili mogu koristiti kao ritualni predmeti ili talismani s ljekovitim ili zaštitnim svojstvima. Postoje povijesne reference na to kako su neke kulture te predmete tumačile kao simbole plodnosti ili protuotrov protiv bolesti. U stvari, Rimljani su već koristili fosilizirane školjke poput amuleta, a neki klasični autori pripisali su čarobna svojstva ostacima fosiliziranih morskih stvorenja.
Sasvim je razumno pretpostaviti da bi rimski stanovnici Mogadora – daleke obalne kolonije povezane s trgovinskim rutama – mogli upotrijebiti ove fosilizirane brahiopode na sličan način.
Zamijeniti proizvod?
Još jedna hipoteza je još zanimljivija. U davnim vremenima, Mogador je bio važan trgovački centar s pristupom prirodnoj luci zaštićenom lagunom i povezan s Phoosal i Romanom poslovnim mrežama. Otok, poznat u klasičnim izvorima kao Serna, identificiran je kao mjesto na kojem je od mekuša napravljena vrijedna ljubičasta boja dizajnirana za elitu carstva.
Stručnjaci vjeruju da bi fosili mogli tamo stići u poslovnom sporazumu pastir Od unutrašnjosti Maroka koji je putovao kroz planinska područja gdje postoje naslage brahiopoda . U zamjenu za sol, ribu ili industrijsku robu, ove bi skupine mogle dati Rimljanima fosilima, koji su prema njima imali simboličku ili estetsku vrijednost.
Treća opcija pretpostavlja Santal Wood trgovce, koje su Rimljani vrlo cijenili, kao i iz regija u kojima su pronađeni fosili. Fosili bi se na taj način mogli prevoziti kao prirodne znatiželje ili čak kao darove zajedno s drugim egzotičnim proizvodima.
Jedna od hipoteza pretpostavlja da su se fosili mogli zamijeniti zbog njihove simboličke vrijednosti, možda za ritualnu upotrebu ili za ljekovita svojstva koja im se pripisuju u davnim vremenima.
Povijest koja mijenja naše pogled na prošlost
Ovo otkriće, detaljno opisano u nedavnoj studiji objavljenoj u Časopis za otok i obalnu arheologiju Ne samo da proširujemo svoje znanje o svakodnevnom životu u rimskim kolonijama u Sjevernoj Africi, već i ponovno otvara fascinantna pitanja o tome kako drevni ljudi razumiju vrijeme, prirodu i vanjski svijet.
Iako Rimljani nisu znali geološku vremensku traku, simbolička snaga prirodnih objekata nije im bila tuđa. Fosili bi mogli predstavljati nešto čarobno, sveto ili jednostavno lijepo, što je bilo vrijedno očuvanja. Činjenica da su stigli do Mogadora i danas su među ostacima rimskih stolnih jela, miran je dokaz drevne osjetljivosti koja nas i dalje zadivi.
Štoviše, činjenica da se ti fosili nisu pojavili u grobnicama ili hramovima, ali u dnevnom kontekstu ukazuje na svakodnevnu povezanost s tim objektima. Možda su ukrašavali kuće, služili kao osobni amuleti ili su bili dio lokalnih rituala koji su sada izgubljeni u povijesti.
Jasno je da ovo otkriće, koje je daleko od puke paleontološke znatiželje, nudi jedinstven pogled na to kako su drevni Rimljani – a vjerojatno i mještani – percipirali i transformirali tragove drevne prošlosti. U ovom činu prikupljanja, transporta i skladištenja fosila postoji duboka ljudska želja: povezati se s prošlim, tajanstvenim i nerazumljivim svijetom.
