Niz otkrića u središnjoj Africi, posebno u ekvatorijalnoj Gvineji, doveo je u pitanje neke od najtežeg ideja o evoluciji Homo sapiensa. Tijekom jedanaest arheoloških ekspedicija održanih od 2014. godine, tim koji je vodio paleoantropolog Antonio Rosas otkrio je gotovo 900 kamenih instrumenata, od kojih mnogi dolaze iz ključnog razdoblja ljudske povijesti.
Neočekivani scenarij evolucije
Tim koji se sastojao od znanstvenika Nacionalnog muzeja prirodnih znanosti (MNCN-CSIC) i Katalonskog instituta za paleoekologiju ljudske i društvene evolucije (Iphess-Cerca), potvrdio je kontinuiranu prisutnost Homo Sapiensa u današnjoj ekvatorijalnoj gvineji prije 45.000 i 21.000 godina. U ovom trenutku započeo je u drugim dijelovima Afrike visoki paleolitik, faza povezana s složenijim kulturnim i tehnološkim dostignućima.
Na područjima koja su, međutim, ljudi su nastavili slijediti tradicije srednjeg paleolita, odbijajući ideju da je kulturni napredak ujednačen fenomen. Ove nacije, koje nisu bile daleko iza, pokazale su nevjerojatnu sposobnost prilagodbe jednom od najoštrijih okruženja na planeti: afričke tropske šume s ekstremnom klimom, gustom vegetacijom i nepredvidivim izvorima.
Tehnologija, preživljavanje i prijenos znanja
Najvažniji nalazi izrađeni su u područjima Rio Campo i Temelon, gdje su znanstvenici otkrili stotine kamenih alata: dvostruko obojene šiljke, strugači i drugi alati za lov, preradu hrane i proizvodnju alata. Prema analizi tima, ovi nalazi svjedoče o kontinuiranom prijenosu tehničkog znanja više od 20 000 godina.
Ljestve … ili evolucijski mozaik?
Desetljećima su se teorije o našim ranim danima temeljile na linearnom modelu razvoja: jedna vrsta postupno zamjenjuje drugu. Međutim, podaci dobiveni u središnjoj Africi pokazuju mnogo složeniju sliku. Novi dokazi ukazuju na “evolucijski mozaik” u kojem je različita ljudska populacija postojala paralelno, prilagođena vrlo različitom okruženju i razvila vlastita rješenja za preživljavanje.
Novo poglavlje koje treba otvoriti
U srpnju 2025. započet će dvanaesta ekspedicija na iskopavanja u Ekvatorijalnoj Gvineji. Tim će pokušati razjasniti trenutne podatke i odgovoriti na dosadašnja pitanja, poput točnog podrijetla skupina ljudi koji naseljavaju ta područja. Jesu li potomci lokalnog stanovništva ovdje nastanili prije više od 250 000 godina? Ili su došli iz Istočne Afrike tijekom velikog demografskog rasta prije otprilike 70 000 godina?
Istraživanje će i dalje surađivati s lokalnim institucijama, poput Nacionalnog instituta za razvoj šumarstva (INDEFOR-AP) i Nacionalnog sveučilišta jednake Gvineje. Cilj je proširiti znanje o jednom od najzaboravljenih – i sada bolje osvijetljenih – poglavlja ljudske evolucije.
