Gotovo dva stoljeća ideja je bila da električnu energiju možemo proizvesti jednostavnim korištenjem prirodne rotacije zemlje, atraktivne, ali istovremeno nedostupne.
Ideja da rotacija zemlje može proizvesti električnu energiju zapošljava znanstvenike gotovo 200 godina i sada Američki znanstvenici Učinili su značajan korak naprijed i dokazali ovu mogućnost. Znanstvenici sa Sveučilišta Princeton uspješno su stvorili malu električnu struju rotacijom i magnetskim poljem planete. Ovaj eksperimentalni proboj udahnuo je novu životnu teoriju koja je nastala u 19. stoljeću i bacio svjetlo u tajanstvenu i neiskorištenu energiju neposredno ispod naših nogu.
Kao što je rotacija i magnetsko polje Zemlje stvaralo električnu struju
Ideja da ga koristi sam Zemlja Nije novo kao izvor energije. Jedan od pionira elektromagnetizma, Michael Faraday, prvi je istražio tu mogućnost 1832. godine. Faraday je primijetio da kretanje vodiča u magnetskom polju može uzrokovati električnu struju – princip na koji su uspostavljeni moderni generatori i dinamo.
Problem se, međutim, sastojao u jedinstvenom magnetskom polju Zemlje. Njegov simetrični dio osi, koji je uglavnom isti kao os rotacije planeta, lokalno je relativno homogeni. To znači da prilikom okretanja vodiča zajedno s tlom, sile koje djeluju na njega i neutraliziraju bilo koji značajan protok elektrona. Čini se da rani eksperimenti, uključujući i one koje je izvela Princeton Group 2016. godine, potvrđuju da je ovaj pristup slijepa ulica praktičnog stjecanja energije.
Sve se promijenilo kad su Christopher Chiba i Kevin P. Hand preispitali fizičku osnovu ove ideje. Shvatili su da se pretpostavka o suzbijanju idealnih sila primjenjuje samo ako magnetsko polje unutar vodiča ostane nepromijenjeno ili upravlja jednostavnom zakonom. Dizajnirali su magnetski vodič mekog materijala u obliku šupljeg cilindra, što je omogućilo da magnetsko polje negranično ometa. Ovaj poremećaj krši simetriju i sprječava prigušivanje, omogućujući prolazak slabe DC struje.
Pionirski eksperiment i problemi s malim mjerenjem napetosti
Odabir pravog materijala bio je presudan. Tim je odabrao mangan Ferit M100 (MNZN), koji je poznat po svojoj sposobnosti da učinkovito pokaže magnetski Polje i istodobno održavaju nisku električnu vodljivost. Ova ravnoteža osigurala je nizak magnetski broj Reynoldsea (oko 0,088) – ključnog faktora koji omogućava da se magnetsko polje dovoljno brzo rasprši unutar materijala.
Eksperimentalni uređaj bio je pažljivo dizajniran: šuplji cilindar duljine od oko 12 inča (30 cm), a promjer manji od 1 inča (2,5 cm) bio je precizno postavljen tako da je njegova os okomita na i brzinu tla (oko 1160 stopa u sekundi u širini Princetona). Elektrode na suprotnim krajevima cilindra izmjerile su napon u nastajanju.
Mjerenje napona nije bilo lako: tim je očekivao električni potencijal redoslijedom volumena MIC -a, manje od tisuću napona baterije u satu. Morali su isključiti sve smetnje buke i pozadine pomoću vrlo osjetljivih uređaja i stroge kontrole.
Rezultat je bio vrijedan truda. Zabilježili su konstantni napon od oko 17 mic volumena i struju od oko 25 nanoampera. Bila je to mala, ali važna vrijednost – prvi eksperimentalni dokaz da bi rotacija zemlje zapravo mogla proizvesti električnu energiju.
Praktična upotreba energije i usporavanje rotacije zemlje
Unatoč ovom impresivnom napretku, praktični problemi s širenjem ovog fenomena su ogromni. Trenutna izlazna struja je zanemariva. Milijuni ili milijarde takvih uređaja koji rade sinkronizirani bili bi potrebni za napajanje čak i malih kućanstava. Znanstvenici istražuju načine povećanja izlazne snage, testiranja različitih materijala, smanjenja dimenzija uređaja za velike mreže ili čak izvode eksperimente u orbiti, gdje i brzina rotacije i magnetska polja mogu biti jača.
Postavlja se zanimljivo pitanje: odakle dolazi ova struja? Odgovor leži u kinetičkoj energiji rotacije zemlje. Generator djeluje kao mala kočnica rotacije planeta i dio svoje energije pretvara u električnu energiju.
Važno je napomenuti da je tim izračunao posljedice širokog uvođenja ove tehnologije: ako bi se na taj način proizvela sva električna energija na svijetu, rotacija tla usporila bi za otprilike sedam milisekundi svakog stoljeća. Zvuči alarmantno, ali relativno je malo u usporedbi s prirodnim fluktuacijama u dužini dana, koje se mijenjalo svakog desetljeća za nekoliko milisekundi zbog pokreta unutar planete. Dobro poznati učinak usporavanja uzrokovanog lunarnim plimama iznosi oko 2,5 milisekundi tijekom jednog stoljeća, što znači da ovaj novi učinak nije samo mjerljiv, već je i upravljiv.
Osobno me ovo otkriće podsjeća da nas neke od najstarijih i najpoznatijih znanstvenih ideja još uvijek mogu iznenaditi. To je poput pronalaska skrivenog ugla u svom vrtu – podsjetnika da znatiželja i upornost često otkrivaju tajnu koja leži točno ispred očiju.
Što mislite o korištenju rotacije našeg planeta za dobivanje čiste energije? Može li to postati izvor budućnosti ili će to samo ostati znanstvena znatiželja? Podijelite svoje mišljenje u komentarima u nastavku i ne zaboravite podijeliti ovaj članak s prijateljima koji vole otkriti nove horizonte znanosti!
