Ovaj uređaj može tiho pridonijeti masovnom oslobađanju mikroplastike
U našem svakodnevnom životu malo se ne čini tako bezopasnim kao umetanje plastične posude u Perilice posuđa. To radimo gotovo refleksno bez razmišljanja da ta svakodnevna pogodnost može imati zabrinjavajuće posljedice za naše zdravlje i okoliš. Međutim, nedavna studija koju je provelo Sveučilište u Queenslandu (Australija) izdaje jasno upozorenje: ovaj kućanski aparat, smješten u milijunima kućanstava, može tiho pridonijeti masovnom oslobađanju mikroplasta.
Mikroplasti nisu samo udaljena ili jedinstvena prijetnja, već su postali globalni problem. Ovi mali plastični fragmenti – veličine manje od pet milimetara – nastaju zbog raspadanja plastičnih proizvoda izloženih toplini, trenju ili stalnoj upotrebi. Toliko su mali da se ne mogu filtrirati konvencionalnim sustavima za pročišćavanje vode. Najcjenjenije je to što su već pronađeni na neočekivanim mjestima kao što su ljudska placenta, plućno tkivo i krv.
Studija objavljena u ACS ES&T vodi usredotočena je na vrlo specifičan scenarij: kućna perilica posuđa. Prema autorima studije, jedan ciklus pranja plastičnih posuđa može dovesti do oslobađanja do 920.000 plastičnih čestica, uključujući mikro i nanočestice, u otpadnu vodu.
“Čini se da je to bezopasna aktivnost”, upozoravaju znanstvenici, “ali podaci odražavaju značajan i kumulativni utjecaj.” Broj ekstrapoliranog broja na godišnjoj osnovi, a kućanstvo se povećava na 33 milijuna čestica. Volumen koji je umnožio milijune radnih perilica posuđa ilustrira opseg ovog nevidljivog izvora onečišćenja.
Opasnost od mikroplastike
Iako perilice posuđa nisu jedini uzrok mikroplastike u okolišu, njihova uloga postaje sve važnija. Kombinacija tople vode, sredstava za čišćenje i abrazivnih ciklusa doprinosi degradaciji plastike, posebno ako se koriste kontejneri koji nisu namijenjeni tim uvjetima. Rezultat je oslobađanje nevidljivih čestica koje nakon pranja ulaze u kanalizaciju i na kraju u rijeke, more i slojeve Vodon -Aida.
Stručnjaci za zaštitu okoliša sve su više zabrinuti zbog dugoročnog utjecaja ovih spojeva na ljude. Ne samo zbog njihove potencijalne izravne toksičnosti, već i zbog toga što mikroplastika može djelovati kao nosači teških metala, trajni organski spojevi ili patogene bakterije.
Iako je dugoročni utjecaj mikroplastike na ljudsko tijelo još uvijek podložan istraživanju, neki preliminarni podaci povezuju ga s upalom, hormonskim poremećajima i potencijalnim rizicima za imunološki sustav.
Što se može učiniti u ovoj situaciji? Trenutno znanstvenici preporučuju jednostavne, ali učinkovite preventivne mjere, kao što je ne korištenje plastike neprikladne za visoku perilicu posuđa, staklo ili nehrđajući čelik i smanjiti prekomjernu upotrebu jela za jednokratnu ili loše kvalitetu.
