U komunikaciji se često susrećemo s ljudima koji stalno prekidaju razgovore. Za neke je to nedostatak obrazovanja ili izražavanja egocentrizma od strane partnera u intervjuu. Psihologija objašnjava zašto se to događa: Oni ometaju socijalne, kulturne, neurološke i emocionalne čimbenike . U tom smislu, stručnjaci i institucije nastoje odgovoriti na pitanje zašto imamo nagon i moramo govoriti prije nego što druga osoba završi svoj govor. Pored toga, oni istražuju koji se psihološki mehanizmi aktiviraju kada prekinemo govor drugog glasnogovornika. Prekid je dio funkcioniranja našeg mozga, anksioznosti, navikavanja navika i komunikacijskih planova, koji su često nesvjesni. Psicología društveni časopis tvrdi da prekidi možda ne odražavaju uvijek zle namjere ili prezir prema drugima, ali je složena reakcija našeg uma na govorne podražaje. “Potreba aktivnog sudjelovanja, povezivanja onoga što čujemo, s vlastitim iskustvom i ne propustiti” prikladan trenutak “za intervenciju, impulsi su koji nas mogu natjerati da govorimo” 70 % prekida u intervjuima To je uzrokovano spontanom reakcijom povezanosti ideja. “Dok netko govori, naš mozak radi punom brzinom: predviđa što će reći, prisjeća se sličnih situacija i procjenjuje hoće li naš post biti na licu mjesta”, kažu. U određenim okolnostima, ti su prekidi ojačani čimbenicima, poput tjeskobe govora i straha da zaboravimo ono što smo željeli reći.
Zašto neki ljudi prekidaju intervjue
Mozak Multitasking
S neuropsihološkog stajališta, to je jedan od razloga zašto prekidamo razgovore, trenutne aktivnosti različitih područja našeg mozga.
“Kad netko razgovara s nama, naša kora za spavanje aktivira se za tumačenje govora, dok druga područja procjenjuju da li imamo što dodati”, objašnjavaju članovi Psicología.
Institut za ponašanje napominje da nas multitasking mozga prisiljava da se brzo prebacimo s aktivnog slušanja u pripremu govora. Oni također ističu da ovo Proces je automatski i prirodan . Stoga većina ljudi ne shvaća da nekoga prekida dok to ne učine.
Prema članovima Instituta, žurba s prekidima ne mora se nužno temeljiti na želji da se nametnu, već iz impulsa koji pokušava donijeti nešto “trenutno”. Ako netko dijeli iskustvo, a mi smo imali slično iskustvo, želja da ga podijelimo aktivira se jer mozak djeluje i istovremeno sluša i obrađuje odgovor.
Što je radno sjećanje i strah od zaborava?
Ponekad je prekid razgovora iz straha da zaboravite misli i ideje koje želite izraziti. To je radna memorija, ograničena sposobnost mozga da nakratko čuva informacije.
“Ako nam je nešto važno, moramo to izraziti dok ne nestane. Strah je jači za anksiozne ljude i u situacijama u kojima je prisutno više razgovora, na primjer, na sastancima ili raspravama”, upozoravaju stručnjaci iz Instituta za bihevioral.
Istodobno, jamče da potreba da preferirate vlastitu intervenciju zbog intervencije druge osobe može biti motivirana (svjesnim ili nesvjesnim) željom da se kontrolira tijek razgovora.
Posljedice prekida razgovora u osobnim odnosima
U osobnim odnosima stalni prekid može se tumačiti kao nedostatak interesa ili poštovanja. U obližnjim odnosima, poput parova ili u obitelji, to je navika koja može oštetiti proces emocionalne komunikacije.
Institut za dobrobit u Berkeleyu tvrdi da kad se osjećaju da se njegove ideje ne čuju ili da je njegov govor poremećen, osjeća razočaravajuće i emocionalno otuđenje. “Važno je razviti aktivno slušanje: vještinu koja uključuje ne samo slušanje onoga što druga osoba kaže, već i poštujući njezino vrijeme i prepoznavanje njezinog prava da se izrazi bez prekida.”
Pauze na radnom mjestu
Službenici Instituta za Blaho u Berkeleyu upozoravaju da poremećaji na radnom mjestu mogu imati negativne posljedice. Jedna od posljedica je da se sastanci osoblja provode prema najglasnijim i najdominantnijim glasovima.
Stoga oni koji su više introvertirani i strpljivi biraju tišinu ako se njihovo sudjelovanje stalno prekida. Radeći to Smanjuje glasove i mišljenja.
Oni također dodaju da kada prekinete nadređene ili klijente, vaše se ponašanje može shvatiti kao neprofesionalno. “Takvo ponašanje daje dojam bezobzirnosti i sebičnosti, što utječe i na osobni ugled i dinamiku tima”, kažu stručnjaci.
